Ovaj roman ne spada u tipične ljubavne romane iako govori o ljubavi, nije ni triler iako je napet od prve reči do poslednje stranice. Nije ni detektivski roman iako se radnja odmotava polako kao klupko vune. Ovo je priča o životu, ljubavi, patnji, borbi za opstanak, nadi u bolje sutra.
Glavni likovi su veoma realni. Milena, žena u četrdesetim koja se nakon razvoda vraća u rodni Sabolščak. Sandokan, zvani Sandi, Rom u dvadesetim koji pokušava da se izbavi iz širomaštva. Nuzat, Kurd iz Mosula koji pokušava da se domogne Francuske. Plančić, policijski službenik iz Zagreba.
Postavlja se pitanje kakve veze imaju svi ovi likovi. Izgleda kao da su sakupjeni na ulici i to onako random. Ali kad malo bolje razmislte i nije baš tako. Ovo su četiri vrste ljudi prema kojima postoje određene predrasude. Smatra se da je za razvedenu ženu bez dece i to još u tim godinama život završen. O Romima je rečeno toliko toga, da su neradnici koji žicaju "radnike" za neki dinar i žive od socijalne pomoći. Migranti su bili tema vesti u prethodnih dve-tri godine. Oni hrle ka zemljama zapadne Evrope kako bi, poput Roma, živeli od socijalne pomoći. O policajcima ne trebam ništa reći, dovoljno je viceva na tu temu.
Ovaj roman otkriva da nije baš sve crno ili belo. Postoje i sive nijanse. Pročitajte knjigu i dozvolite likovima da vam ispričaju svoju priču. Priča je tako realna, svakodnevna, surova. Kakav je i sam život. Možda će i vama, kao i meni, otvoriti oči. Možda ćete, kao i ja, shvatiti da predrasude odmažu ljudima koji pripadaju određenoj grupi na koju se ona odnosi i da baš zbog toga oni daju još više od sebe kako bi uspeli i dokazali svima nama da su predrasude glupe.
Ako već niste pročitali ovu knjigu, potražite je što pre. Neću vam govoriti o čemu se radi u knjizi, to ćete sami otkriti. Neće vam biti teško ni da započnete sa čitanjem, od prve reči će privući vašu pažnju i neće vam dati mira dok je ne završite. Tokom čitanja imala sam osećaj da su Milena, Sandi, Nuzat i Plančić bili odmah tu, pored mene, i pričali mi svoju priču. U pojedinim trenucima imala sam utisak kao da me vuku za rukav kako bih posebnu pažnju obratila na ono što mi govore. Možda ćete i vi isto to osetiti.
Dopadaju mi se knjige koje mi otvaraju oči a ova je jedna od tih. Knjige koje nas nauče nečemu, o kojima još dugo nakon završene poslednje stranice razmišljamo. Mislim da ću uskoro potražiti i "Črna mati zemla". Zanima me šta je to što još mogu naučiti od Kristiana Novaka.
Postavlja se pitanje kakve veze imaju svi ovi likovi. Izgleda kao da su sakupjeni na ulici i to onako random. Ali kad malo bolje razmislte i nije baš tako. Ovo su četiri vrste ljudi prema kojima postoje određene predrasude. Smatra se da je za razvedenu ženu bez dece i to još u tim godinama život završen. O Romima je rečeno toliko toga, da su neradnici koji žicaju "radnike" za neki dinar i žive od socijalne pomoći. Migranti su bili tema vesti u prethodnih dve-tri godine. Oni hrle ka zemljama zapadne Evrope kako bi, poput Roma, živeli od socijalne pomoći. O policajcima ne trebam ništa reći, dovoljno je viceva na tu temu.
Ovaj roman otkriva da nije baš sve crno ili belo. Postoje i sive nijanse. Pročitajte knjigu i dozvolite likovima da vam ispričaju svoju priču. Priča je tako realna, svakodnevna, surova. Kakav je i sam život. Možda će i vama, kao i meni, otvoriti oči. Možda ćete, kao i ja, shvatiti da predrasude odmažu ljudima koji pripadaju određenoj grupi na koju se ona odnosi i da baš zbog toga oni daju još više od sebe kako bi uspeli i dokazali svima nama da su predrasude glupe.
Ako već niste pročitali ovu knjigu, potražite je što pre. Neću vam govoriti o čemu se radi u knjizi, to ćete sami otkriti. Neće vam biti teško ni da započnete sa čitanjem, od prve reči će privući vašu pažnju i neće vam dati mira dok je ne završite. Tokom čitanja imala sam osećaj da su Milena, Sandi, Nuzat i Plančić bili odmah tu, pored mene, i pričali mi svoju priču. U pojedinim trenucima imala sam utisak kao da me vuku za rukav kako bih posebnu pažnju obratila na ono što mi govore. Možda ćete i vi isto to osetiti.
Dopadaju mi se knjige koje mi otvaraju oči a ova je jedna od tih. Knjige koje nas nauče nečemu, o kojima još dugo nakon završene poslednje stranice razmišljamo. Mislim da ću uskoro potražiti i "Črna mati zemla". Zanima me šta je to što još mogu naučiti od Kristiana Novaka.
Hvala na čitanju!
Comments
Post a Comment