Skip to main content

NEZEMALJSKI IZRAZ NJEGOVIH RUKU - MILJENKO JERGOVIĆ

Sarajevo, 1914. godina. Događaj koji je promenio istoriju ne samo jedne zemlje već čitavog sveta. Mladi Gavrilo Princip je opalio iz pištolja boreći se za ono u što je verovao ne znajući da će njegov pucanj upaliti fitilj bombe koja će pući nad celom Evropom. Započeo je četvorogodišji rat koji je iza sebe ostavio pustoš i milione mrtvih i ranjenih.

Početak je XX veka, Bosna se oslobodila turske vlasti ali je okupirana od strane Austro-ugarske. U tom periodu odrasta generacija mladih koja se radi školovanja seli u veće gradove carstva, uči filozofiju, bavi se politikom i u čijim se mozgovima budi nacionalizam. Među njima je i Gavrilo Princip. Svojim postupkom je postao možda najpoznatiji iz svoje generacije ali svakako nije bio jedini koji je imao svoje ideale i koji se želio boriti za njih. 

"Bujica historije orljala je niz čaršiju da je nitko više ne zaustavi, a mladost je bila spremna na žrtvu, pomirena s vlastitom smrću tako i toliko da ju je već užasavao svaki drukčiji ishod."

Ukoliko vas zanima istorija, posebno ova koja je svima nama poznata i bliska, ova knjiga će vas svakako zanimati. Iako se bavi jednim događajem i važnim istorijskim datumom, daje širu sliku. Iza imena Gavrila Principa i Franza Ferdinanda su osobe koje imaju svoje ideale, koji se bore za ono u šta veruju i za osobe koje vole. Takođe, priča ne staje samo na ovoj dvojici. Ide dalje, do brojnih ljudi koji su na ovaj ili onaj način povezani sa ovim događajem, od početka pa sve do sedamdesetih godina XX veka. 

Knjigu sam pročitala u dahu. Priča započinje mladim Principom, zatim prelazi na Ferdinanda, a onda se širi dalje. Moram priznati da mi se veoma dopao početak. Odaje pozadinu tog događaja, otkriva koji su razlozi naterali Principa na sam čin. Takođe i ono što je mnogima nepoznato a to je razlog Ferdinandovog dolaska u Sarajevo. Kao neko ko je ljubitelj knjiga sa istorijskom pozadinom, zaista sam uživala. 

Ono što se meni posebno dopalo jeste lakoća čitanja. Ne opterećuje gomilom nepotrebnih brojki, podataka, imena. Priče se nadovezuju jedna na drugu, bez nekog posebnog uvoda jer on i nije potreban. Ljudi, mesta i događaji su povezani tankim nitima, prepliću se i svima je zajednički taj dan i Sarajevo. 

Postoji jedan razlog zbog kojeg mislim da je knjiga fantastična i zbog čega ću još dugo razmišljati o njoj. Nisam sigurna da li je ono što sam pročitala skup dobro ukomponovanih činjenica i proizvod istraživačkog rada autora ili plod njegove mašte. Da li je to nešto o čemu bih mogla prepričavati drugima i upoznavati ih malo bolje sa onime što je prethodilo atentatu kao i onime što je sledilo, ili samo fikcija. Ako ima barem malo istine u svemu ovome, onda je ona svakako zanimljiva. 

Volela bih čuti vaše mišljenje. Ukoliko pročitate knjigu, a nadam se da hoćete, molim vas da mi otkrijete vaša razmišljanja na tu temu. Šta vi mislite, da li ima istine u svemu ovome ili je samo odlična fikcija?

Hvala na čitanju!

Comments

Popular posts from this blog

OČEVI I OCI - SLOBODAN SELENIĆ

Život jednog čoveka sastoji se, između ostalog, i iz velikog broja trenutaka u kojima mora doneti odluku, napraviti izbor. Tim svojim odlukama on bira u kojem pravcu će teći njegov život i kakva će osoba biti.  Ali šta je sa onim što čovek nije mogao sam izabrati, a ipak nosi u sebi čitavog života i što ga na neki način definiše? Ime, nacionalnost i veroispovest ne biramo sami, to nam je rođenjem dato i zavisi samo od izbora naših roditelja i zemlje u kojoj se rodimo ili iz koje su naši preci. Uprkos saznanju da izbor nismo sami napravili kroz život koračamo osvrćući se kada čujemo da neko izgovori ime koje nam je pri rođenju dato, govorimo jezikom koji najbolje razumeju naši sunarodnici , poštujemo običaje i verujemo onako kako su nas učili odmalena. Šta biva onda kada to što jesmo, od samog rođenja, postane preveliki teret za nas, koža iz koje je nemoguće izaći? Glavna tema Selenićevog romana Očevi i oci jeste pripadanje jednom narodu, njegovoj kulturi i mentalitetu, susret dveju

AUTOBIOGRAFIJA - BRANISLAV NUŠIĆ

Moram priznati da je moj prvobitni plan bio da ovu recenziju preskočim. Ne zato što nemam šta o ovoj knjizi reći, već zato što smatram da je sve ono najbitnije već rečeno, i da bi možda prikazi pojedinih delova ovog izvanrednog dela bili dovoljni da svi oni  do čijih ruku ova knjiga još nije došla odmah pohitaju u potragu za istom. Ali onda  sam   uhvatila sebe u razmišljanju o tome šta bih ja, da imam iole talenta za pisanje na ovakav humorističan način, izdvojila iz svog života i stavila na papir. Iskreno, ukoliko ste ikada obratili pažnju na sebe ili ljude kojima ste okruženi, primetili biste, poput mene, da se svi mi rado prisećamo onih delića naših života koji su ispunjeni nekom dosetkom, šalom ili neugodnom situacijom u kojoj smo se našli, koja nas je naučila pameti ili iz koje smo izvukli deblji kraj. Sve te trenutke rado prepričavamo, pokušavajući da se prisetimo najsitnijih detalja i koristeći reči kojima bismo sve to dočarali drugima, uvlačeći ih u našu priču i izazivajući u

KNJIGA O MILUTINU - DANKO POPOVIĆ

" Knjiga o Milutinu " je najpoznatije delo Danka Popovića, kojim je skrenuo pažnju na sebe i svoj rad, ali kojim je takođe, na jedan jezgrovit način, iz potpuno novog ugla, dočarao period od oko 40 godina, stanje u državi, društvene promene i uticaj svega ovoga na život malog čoveka - šumadijskog seljaka. Dajući Milutinu reč i mogućnost da izrazi svoje mišljenje, stavove i negodovanja, Popović ukazuje na skrivenu i neizrečenu sliku ratova, na heroje i njihov pravi put do ordena na grudima, na njihovu nesreću i gubitke koji nisu uvršteni u pobedu koja se slavi.  Mnogo godina nakon 1914. godine i početka Prvog svetskog rata, pokušavajući da prekrati vreme u zatvoru, Milutin se mislima vraća na dan kada su zvona zvonila sa svih strana i pozivala ljude u rat. On, glavni protagonist i pripovedač ove knjige, priseća se trenutaka koji su obeležili njegov, ali i živote mnogih drugih. Povratkom u prošlost i pripovedanjem svih događaja koji su usledili nakon tog dana, on pokušava