Mnogi od vas su pročitali, većina zato što je morala, a ne zato što je želela, "Anu Karenjinu " od Tolstoja. Roman počinje opšte poznatom rečenicom "Sve srećne porodice liče jedna na drugu, svaka nesrećna porodica, nesrećna je na svoj način". Ako bolje razmislite, u toj rečenici je Tolstoj sažeo ceo roman. Možete privesti sate i sate razgovarajući o brojnim detaljima iz knjige, ali na kraju se svodi na ono što prva rečenica poručuje. Kao i u "Ani Karenjini" prva rečenica ovog romana mnogo govori, ako ne i sve.
"Ne, neću se vratiti."
Mučen nostalgijom za Jugoslavijom, Beogradom i Dušanovcem, koja ga u pojedinim trenucima dovodi do ludila, Ljuba započinje svoju ispovest ovom rečenicom.
Ispričana u prvom licu, priča nas vreća u pedesete godine XX veka, u vreme kada nema pravila i zakona i važi samo zakon jačeg. Ljuba priča o odrastanju na Dušanovcu, počecima boksačke karijere, uspesima, muvanju devojaka i svim problemima koji pogađaju njegovu porodicu. Kao i u stvarnom životu, iako želite da se klonite nevolja, nevolje vam dolaze same. Njegov najveći protivnik je lokalni mangup i siledžija - Stole Apaš, njihovi sukobi se protežu kroz čitav roman, vežući se jedan na drugi, praveći lanac i dovodeći do tačke bez povratka.
"Kad su cvetale tikve" je roman o tragediji jedne porodice, koja je nastradala zbog društvenog sistema. Govori o nemogućnosti jednog mladog čoveka da zaustavi događaje koji se kao domine ruše i padaju na njegova leđa, o krvnoj osveti, unutrašnjem sukobu i nepromišljenim potezima čije su posledice nepopravljive. Ovo je priča koja se čita u dahu i nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Iako je ovo njegova ispovest, Ljuba ne traži oproštaj niti razumevanje, ne osuđuje nikoga niti prebacuje krivicu na druge, želi samo da olakša svoju dušu i kaže pravi razlog svog odlaska. Verovatno je to razlog zbog kojeg je nama, čitaocima, teško presuditi. Nakon čitanje ostaje samo neka tupa bol, za jednom porodicom koje više nema i za jednim mladim životom koji je promašen.
Ova knjiga je bila zabranjivana, predstave su bile otkazivane, u vremenu objavljivanja (1968.) bila je nepoželjna. To je možda i jedan od razloga zbog kojeg film nikada nije bio snimljen. U nekom od članaka o Draganu Nikoliću sam pročitala da je postojala uloga koju je jako želeo ali je nikada nije dobio, uloga Ljube Vrapca. Čak, kad bolje razmislim, i nema glumca koji bi bolje odglumio mangupa sa Dušanovca, koji je bio boksačka zvezda i oko kojeg su se lomile devojke. Ne sumnjam da bi i ovu ulogu odglumio kao i sve ostale - savršeno. Nažalost, to nikada nećemo saznati.
Ispričana u prvom licu, priča nas vreća u pedesete godine XX veka, u vreme kada nema pravila i zakona i važi samo zakon jačeg. Ljuba priča o odrastanju na Dušanovcu, počecima boksačke karijere, uspesima, muvanju devojaka i svim problemima koji pogađaju njegovu porodicu. Kao i u stvarnom životu, iako želite da se klonite nevolja, nevolje vam dolaze same. Njegov najveći protivnik je lokalni mangup i siledžija - Stole Apaš, njihovi sukobi se protežu kroz čitav roman, vežući se jedan na drugi, praveći lanac i dovodeći do tačke bez povratka.
"Kad su cvetale tikve" je roman o tragediji jedne porodice, koja je nastradala zbog društvenog sistema. Govori o nemogućnosti jednog mladog čoveka da zaustavi događaje koji se kao domine ruše i padaju na njegova leđa, o krvnoj osveti, unutrašnjem sukobu i nepromišljenim potezima čije su posledice nepopravljive. Ovo je priča koja se čita u dahu i nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Iako je ovo njegova ispovest, Ljuba ne traži oproštaj niti razumevanje, ne osuđuje nikoga niti prebacuje krivicu na druge, želi samo da olakša svoju dušu i kaže pravi razlog svog odlaska. Verovatno je to razlog zbog kojeg je nama, čitaocima, teško presuditi. Nakon čitanje ostaje samo neka tupa bol, za jednom porodicom koje više nema i za jednim mladim životom koji je promašen.
Ova knjiga je bila zabranjivana, predstave su bile otkazivane, u vremenu objavljivanja (1968.) bila je nepoželjna. To je možda i jedan od razloga zbog kojeg film nikada nije bio snimljen. U nekom od članaka o Draganu Nikoliću sam pročitala da je postojala uloga koju je jako želeo ali je nikada nije dobio, uloga Ljube Vrapca. Čak, kad bolje razmislim, i nema glumca koji bi bolje odglumio mangupa sa Dušanovca, koji je bio boksačka zvezda i oko kojeg su se lomile devojke. Ne sumnjam da bi i ovu ulogu odglumio kao i sve ostale - savršeno. Nažalost, to nikada nećemo saznati.
Hvala na čitanju!
Comments
Post a Comment