Skip to main content

KAD SU CVETALE TIKVE - DRAGOSLAV MIHAILOVIĆ

Ako bi  postojali neki rekordi, ova knjiga bi pobedila u kategoriji: najduži period od završenog čitanja do objavljene recenzije. Moram priznati da me je zaista mučilo šta da napišem, a šta da izostavim. Želela sam napisati nešto više od "knjiga je super, morate da je pročitate", ali sam morala paziti da vam ne odam previše informacija, jer želim da je doživite na svoj način, bez prevelikog uticaja onoga što ću vam reći.

Mnogi od vas su pročitali, većina zato što je morala, a ne zato što je želela, "Anu Karenjinu " od Tolstoja. Roman počinje opšte poznatom rečenicom "Sve srećne porodice liče jedna na drugu, svaka nesrećna porodica, nesrećna je na svoj način". Ako bolje razmislite, u toj rečenici je Tolstoj sažeo ceo roman. Možete privesti sate i sate razgovarajući o brojnim detaljima iz knjige, ali na kraju se svodi na ono što prva rečenica poručuje. Kao i u "Ani Karenjini" prva rečenica ovog romana mnogo govori, ako ne i sve.
"Ne, neću se vratiti."
Mučen nostalgijom za Jugoslavijom, Beogradom i Dušanovcem, koja ga u pojedinim trenucima dovodi do ludila, Ljuba započinje svoju ispovest ovom rečenicom. 

Ispričana u prvom licu, priča nas vreća u pedesete godine XX veka, u vreme kada nema pravila i zakona i važi samo zakon jačeg. Ljuba priča o odrastanju na Dušanovcu, počecima boksačke karijere, uspesima, muvanju devojaka i svim problemima koji pogađaju njegovu porodicu. Kao i u stvarnom životu, iako želite da se klonite nevolja, nevolje vam dolaze same. Njegov najveći protivnik je lokalni mangup i siledžija - Stole Apaš, njihovi sukobi se protežu kroz čitav roman, vežući se jedan na drugi, praveći lanac i dovodeći do tačke bez povratka. 

"Kad su cvetale tikve" je roman o tragediji jedne porodice, koja je nastradala zbog društvenog sistema. Govori o nemogućnosti jednog mladog čoveka da zaustavi događaje koji se kao domine ruše i padaju na njegova leđa, o krvnoj osveti, unutrašnjem sukobu i nepromišljenim potezima čije su posledice nepopravljive. Ovo je priča koja se čita u dahu i nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Iako je ovo njegova ispovest, Ljuba ne traži oproštaj niti razumevanje, ne osuđuje nikoga niti prebacuje krivicu na druge, želi samo da olakša svoju dušu i kaže pravi razlog svog odlaska. Verovatno je to razlog zbog kojeg je nama, čitaocima, teško presuditi. Nakon čitanje ostaje samo neka tupa bol, za jednom porodicom koje više nema i za jednim mladim životom koji je promašen.

Ova knjiga je bila zabranjivana, predstave su bile otkazivane, u vremenu objavljivanja (1968.) bila je nepoželjna. To je možda i jedan od razloga zbog kojeg film nikada nije bio snimljen. U nekom od članaka o Draganu Nikoliću sam pročitala da je postojala uloga koju je jako želeo ali je nikada nije dobio, uloga Ljube Vrapca. Čak, kad bolje razmislim, i nema glumca koji bi bolje odglumio mangupa sa Dušanovca, koji je bio boksačka zvezda i oko kojeg su se lomile devojke. Ne sumnjam da bi i ovu ulogu odglumio kao i sve ostale - savršeno. Nažalost, to nikada nećemo saznati. 

Hvala na čitanju!

Comments

Popular posts from this blog

OČEVI I OCI - SLOBODAN SELENIĆ

Život jednog čoveka sastoji se, između ostalog, i iz velikog broja trenutaka u kojima mora doneti odluku, napraviti izbor. Tim svojim odlukama on bira u kojem pravcu će teći njegov život i kakva će osoba biti.  Ali šta je sa onim što čovek nije mogao sam izabrati, a ipak nosi u sebi čitavog života i što ga na neki način definiše? Ime, nacionalnost i veroispovest ne biramo sami, to nam je rođenjem dato i zavisi samo od izbora naših roditelja i zemlje u kojoj se rodimo ili iz koje su naši preci. Uprkos saznanju da izbor nismo sami napravili kroz život koračamo osvrćući se kada čujemo da neko izgovori ime koje nam je pri rođenju dato, govorimo jezikom koji najbolje razumeju naši sunarodnici , poštujemo običaje i verujemo onako kako su nas učili odmalena. Šta biva onda kada to što jesmo, od samog rođenja, postane preveliki teret za nas, koža iz koje je nemoguće izaći? Glavna tema Selenićevog romana Očevi i oci jeste pripadanje jednom narodu, njegovoj kulturi i mentalitetu, susret dveju

AUTOBIOGRAFIJA - BRANISLAV NUŠIĆ

Moram priznati da je moj prvobitni plan bio da ovu recenziju preskočim. Ne zato što nemam šta o ovoj knjizi reći, već zato što smatram da je sve ono najbitnije već rečeno, i da bi možda prikazi pojedinih delova ovog izvanrednog dela bili dovoljni da svi oni  do čijih ruku ova knjiga još nije došla odmah pohitaju u potragu za istom. Ali onda  sam   uhvatila sebe u razmišljanju o tome šta bih ja, da imam iole talenta za pisanje na ovakav humorističan način, izdvojila iz svog života i stavila na papir. Iskreno, ukoliko ste ikada obratili pažnju na sebe ili ljude kojima ste okruženi, primetili biste, poput mene, da se svi mi rado prisećamo onih delića naših života koji su ispunjeni nekom dosetkom, šalom ili neugodnom situacijom u kojoj smo se našli, koja nas je naučila pameti ili iz koje smo izvukli deblji kraj. Sve te trenutke rado prepričavamo, pokušavajući da se prisetimo najsitnijih detalja i koristeći reči kojima bismo sve to dočarali drugima, uvlačeći ih u našu priču i izazivajući u

KNJIGA O MILUTINU - DANKO POPOVIĆ

" Knjiga o Milutinu " je najpoznatije delo Danka Popovića, kojim je skrenuo pažnju na sebe i svoj rad, ali kojim je takođe, na jedan jezgrovit način, iz potpuno novog ugla, dočarao period od oko 40 godina, stanje u državi, društvene promene i uticaj svega ovoga na život malog čoveka - šumadijskog seljaka. Dajući Milutinu reč i mogućnost da izrazi svoje mišljenje, stavove i negodovanja, Popović ukazuje na skrivenu i neizrečenu sliku ratova, na heroje i njihov pravi put do ordena na grudima, na njihovu nesreću i gubitke koji nisu uvršteni u pobedu koja se slavi.  Mnogo godina nakon 1914. godine i početka Prvog svetskog rata, pokušavajući da prekrati vreme u zatvoru, Milutin se mislima vraća na dan kada su zvona zvonila sa svih strana i pozivala ljude u rat. On, glavni protagonist i pripovedač ove knjige, priseća se trenutaka koji su obeležili njegov, ali i živote mnogih drugih. Povratkom u prošlost i pripovedanjem svih događaja koji su usledili nakon tog dana, on pokušava